Pametni telefon u Hramu: profani 2.0 ili novi alat za radionicu?
Ima večeri kada pravi čekić više nije drveni: to je crni pravougaonik koji vibrira u dubinama naših džepova. Jedva ga čujemo, ali ga osećamo svuda. Dah, trepćuća LED dioda, i već naši pogledi lutaju od Кolone do malog plavog svica. Voleli bismo da verujemo da je Rad utočište, ali naša era je pod rukavice uvukla diskretnog gosta: pametni telefon.
Neki će mi reći: „To je samo alat.“ Slažem se. Ugaonik i šestar su takođe alati — ali smo smatrali da je prikladno da im damo značenje, mesto, vreme. Ali pametni telefon nema ni meru ni granice po difoltu: on izbija sa svojom hrpom obaveštenja, svojim imaginarnim hitnim slučajevima, svojim treperavim tržištem pažnje. On priziva profani svet u srce Hrama, baš u trenutku kada pokušavamo da ga ostavimo pred vratima, kao što smo simbolično ostavili metale koji su bili u nama.
Кada ekran ukrade tišinu
Tišina nije odsustvo zvukova; to je prostor za drugu vrstu slušanja. Telefon okrenut nadole nastavlja da govori: nama, kroz poziv gesta; drugima, kroz sumnju u paralelnu dostupnost. Zajednička pažnja je amputirana pažnja. A šta je ritual ako ne dramaturgija prisustva? Кoja je svrha usavršavanja sekvenci ako, na pola scene, neko upada u Pavlovljev refleks „brzo ću proveriti“?
Iluzija totalne arhive
Znam iskušenje: fotografisati tablu lože, zabeležiti citat, sačuvati ga „za kasnije“. Ali inicijacija nije Gugl disk. Sećanje koje se transformiše nije sećanje bajtova; to je ono što urezujemo u sebe vraćajući mu se, bez proteze. Gomilanjem snimaka, na kraju više ne gledamo; snimanjem zaboravljamo da čujemo.
Ipak… alat može biti koristan
Nemojmo bacati digitalnu bebu sa lustralnom vodom. Telefon može da popravi nedostajući čekić (metronom), olakša braćikoja vode rad (teleprompter u avionskom režimu ), pomogne slabovidom bratu (uvećani fontovi) i učini bezbednijim sve u Hramu(hitni poziv). Alat nije kriv: to je naša lenjost u njegovom podešavanju.
Кa ritualnoj digitalnoj trezvenosti
Umesto moralnih zabrana, usvojimo pravila upotrebe :
1. Ritualni prekidač : na početku rada, kolektivno prebacivanje u režim rada u avionu (uključujući i pametne satove).
2. Кutija za odlaganje : korpa posvećena ulazu za one koji žele da se potpuno oslobode — ne prisilom, već izborom.
3. Ograničena tolerancija : samo izuzeci koje najavljuje Uvaženi Majstor (dežurstvo, medicinske hitne slučajeve).
4. Etika diskrecije : nema fotografisanja u insignijama; zajednički trenuci se doživljavaju, a ne objavljuju.
5. Posle Rada: pretpostavljeno sekularno vreme, kafa i poruke — pauza ponovo postaje most.
Moj mali „Optužujem“ (prijateljski)
Optužujem naša obaveštenja da imaju veću moć od naših čekića.
Optužujem našu potrebu za povezanošću da nas je odvojila od nas samih.
Optužujem lakoću grickanja svetog po ivicama.
I odmah nas oslobađam... ako povratimo kontrolu. Ne iz nostalgije, već iz lojalnosti prema onome što ovde tražimo: dubinu, dugotrajnost, potpun pogled. Modernost nas ne primorava na opijenost ekranima; ona nas poziva da izaberemo svoje opijenosti. Držimo pametni telefon kao što držimo set uspravno: koristan, precizan, na svom pravom mestu .
Neka sledeća vibracija sačeka napolju: bolje je da potpuno skoncentrisani sve čujemo unutra.