MASONOLOGIJA - NAUKA ILI NAUČNA DISCIPLINA?

Imamo retku privilegiju da prisustvujemo i učestvujemo u stvaranju jedne nove nauke. Neophodno je da se što pre uputimo u njene sfere delovanja, sadržinu, naučne metode, i naravno, u njen cilj i značaj za širenje ideja slobodnog zidarstva na ovim balkanskim prostorima

     Uprkos konstantnom razvoju slobodnog zidarstva na ex-YU prostorima u poslednjih četvrt veka, kao i sve većem broju objavljenih knjiga, rasprava i članaka domaćih autora koji se na manje ili više ozbiljan način bave masonskom tematikom, do sada se niko nije pozabavio masonologijom, kao posebnom i sveobuhvatnom disciplinom, pa ovaj tekst predstavlja "kamen temeljac" formiranja  svesti o postojanju masonologije na ovim prostorima.

     U domaćoj publicistici termin masonologija se pojavljuje sporadično, uglavnom napisan pod apostrofima ("masonologija", "masonolog") uz preovlađujući pežorativni prizvuk. Kovanica masonologija u svetskoj masonskoj publicistici počinje da se koristi u drugoj polovini 20. veka, spajanjem pojmova "mason" i "logos" (λόγος - višeznačna grčka reč - um, zakon, reč, nauka, smisao...). Nije poznato ko je tvorac ovog izraza, ali je činjenica da se on veoma brzo proširio planetom. Do kraja 20. veka njegova sdržina nije bila jasno definisana, ali 21. vek donosi sve saglasnije definisanje pojma, sadržaja, suštine i pogotovo značaja masonologije.

NASTANAK TERMINA "MASONOLOGIJA"

     Tek nakon Drugog svetskog rata klasična i masonska istorija počinju da "sarađuju", te "pravi istoričari" sa punom pažnjom uzimaju u razmatranje različite masonske izvore, koji im pomažu da na jasniji način shvate određene društveno-istorijske pojave i događaje. Takođe, masonski istoričari prilikom pisanja svojih dela počinju da koriste "čisto" istorijske izvore u cilju pojašnjenja istorijskog konteksta ili rekonstruisanja masonske pripadnosti određenih istorijskih ličnosti, za koje ne postoje relevantni masonski izvori. Ovaj princip je korišćen u gotovo svim domaćim publikacijama koje se bave pitanjem da li su Karađorđe, Dositej Obradović, Njegoš... bili Slobodni Zidari.

     Nepoznati autor, u svom tekstu "The Petitioner Knocks"[2]. Tadašnji predsednik Dvajt Smit (Dwight L. Smith) u pozivnom pismu navodi: "...tema ove radionice biće masonologija, nova reč koja će predstavljati izazov za braću". Uvodni rererat "Masonology" podneo je Dr Džordž Frenč (Dr George H.T. French)[4] masoni iz Velike Lože Minesote masonsko delovanje dele, ne kao Dr Frenč na tri, već na pet oblasti: 1) administrativna organizacija, 2) odnosi sa javnošću (PR), 3) interna komunikacija, 4) masonologija ili masonska edukacija, i 5) masonska filozofija i filantropija.

     Čini se da je korišćenje termina "masonologija", kao sinonim za masonsku edukaciju ili njen sastavni deo, prečesta greška u razumevanju njene suštine, koja se naročito ispoljava u američkoj masonskoj terminologiji i praksi, na žalost, i do današnjih dana. Časopis "Scottish Rite News"[6], u svojoj novijoj knjizi "The Secret History Of Freemasonry"     Kao dokaz da je i kod samih masona svest o postojanju masonologije kao zasebne discipline stvorena tek u najskorije vreme, svedoči podatak da je prvi međunarodni masonološki simpozijum (International Masonology Symposium) održan tek 2009. godine (23. oktobra u Ankari) u organizaciji VL Turske, pod imenom "Masonerija i Bratstvo". Tek na ovom simpozijumu na ispravan način je definisan termin "masonologija", za šta zasluge pripadaju Velikom Majstoru Velike Lože Turske M. Remzi Sanver-u, koji u uvodnom govoru navodi: "...Masonologija nije limitirana istorijskom dimenzijom masonerije, na isti način kao što u drugoj polovini 20. veka filozofija, sociologija, pravo, psihologija i političke nauke uključuju slobodno zidarstvo u sfere svog akademskog proučavanja. Do skora masonologija je shvatana kao "istraživanje masonske istorije naučnim metodama", ali danas je masonologija postala "proučavanje svih aspekata masonerije naučnim metodama". Svrha masonologije nije dokazivanje da je slobodno zidarstvo - nauka, već želja da se svi masonski sadržaji, aspekti i uticaji istraže naučnim metodama".[9] naučnom sagledavanju i istraživanju stvarnosti maksimalno korespondira sa osnovnim masonskim principima.

     Masonolog često zalazi u nepoznate i neistražene predele (terra incognita) gde jednostavno ne postoje odgovarajuće "karike" koje bi povezale određene događaje ili unele više svetla u razjašnjenje pojedinih istorijskih dešavanja. Tu je od velike koristi poznavanje logičkih veština, kao i tumačenje pravnih normi u oblastima "pravnih praznina". U ovim situacijama masonolog naoružan pomenutim alatima i vođen intuicijom, može postići mnogo bolje rezultate od naučnika iz drugih oblasti. Posebno korisna "oruđa" (ili oružja!) mogu biti sistematsko i teleološko tumačenje, kao i analogija, argumentum a contrario, usko tumačenje izuzetaka, pravilo lex specialis derogat legi generali i dr. Kombinacija više "alata", npr. holističkog pristupa, deduktivne metode i teleološkog tumačenja, uz direktno poznavanje masonske organizacione strukture, mogu dovesti do fascinantnih zaključaka koji sa naučnom utemeljenošću premošćuju određene "rupe" stvorene nedostatkom istorijske građe. U ovakvim situacijama posebno je bitno jasno opisati polazne osnove, način razmišljanja, eventualne stranputice u istraživanju, a nove logičke tvorevine detaljno i argumentovano obrazložiti. Ovakva umna tvorevina može biti jak temelj za buduću masonološku gradnju.

     Po mišljenju ovog masonologa, masonologija je zasebna nauka, a ne naučna disciplina. Istina, ona kao takva još uvek nije šire priznata, što nikako ne utiče na njen značaj i nezaustavivi razvoj. Vremenom će se iz nje izdvojiti zasebne naučne discipline poput masonske jurisprudencije, masonske simbologije, masonske metafizike, a možda i masonske matematike, masonske kibernetike ili masonske komunikologije.

OSNOVNI PROBLEMI SRPSKE MASONOLOGIJE

     Domaći istraživači slobodnog zidarstva prvenstveno moraju razviti svest o tome da je njihov rad - naučni rad iz oblasti koja se zove masonologija, a ne puko pisanje i prezentovanje prikupljenih podataka. Moraju uvrstiti ovaj izraz u svoj rečnik i svojim naučno zasnovanim tekstovima iskoreniti posprdni prizvuk odrednice "masonolog", te ga što češće koristiti u cilju njegovog bržeg instaliranja u govorni i "akademski" jezik.

     I dalje se ispoljava  apsolutna nekritičnost u prihvatanju određenih masonskih izvora. Još uvek se smatra gotovo blasfemičnim opovrgnuti neke stavove barda srpske masonologije Sretena - Srete Stojkovića[11], koji ovde u celosti prenosim:

"Sazrila su vremena za uspostavu nove znanstvene discipline koja se treba zvati masonologija. Potrebito je otvoriti enciklopediju masonskih pojmova... To je jedna grana društvenih znanosti koja nastaje na temeljima zakonodavnoga sustava UN (10-BZ). Crpi svoje osobine po sustavnom promatranju društvenih pojava u svijetu. Srodna je sociologiji i političkim znanostima koje su se pedesetih godina prošloga stoljeća izdvojile kao zasebna grana. Crpi spoznaje arheologije, povjesti, psihologije, teologije, ali i drugih znanstvenih područja kao što su artimetika, matematika i neka druga. Sada se podiže pitanje masonologije koja sustavno nije nikada javno proučavana u hrvatskom narodu. To je jedna osebujna disciplina koja razotkriva znanstvenu logiku tisućljetnih organiziranih nereda u svijetu.

Sveobuhvatno razriješiti najzahtjevniju zagonetku naše civilizacije može se samo odgovornim djelovanjem znanstvenika. Biti znanstvenik masonolog povlači potrebu poznavanja svih bitnih vidljivih i nevidljivih čimbenika u društvu.

Jednoga dana kada se oslobodi svijet natruha suhe racionalnosti kao pokretača materijalnoga i nematerijalnoga oko nas, kada se rastvore sve zavjese ljudskih tajni i masonologija će biti prihvaćena i u Hrvatskoj kao znanost "par exelence". Do tada jedna avantura zdravoga razuma činiti će više nego zadovoljstvo ljudima otvorenoga duha.

P.S. Potrebito ie lučiti masonologiju i masonstvo. Masonologija razotkriva masonstvo i proučava njegov utjecaj na svijet. Masonolog je osoba koja nije dio masonskoga zverinjaka."

     Ex-jugoslovenska masonerija (kao i turska, grčka, rumunska, pa i nemačka i mnoge druge širom sveta) pate od problema nepostojanja relevantnih i neporecivih istorijskih izvora. Brojni ratovi, progoni masona, revolucije, paljenje masonskih arhiva... čine istorijske izvore iz pojedinih razdoblja ili oblasti malobrojnim. Zbog toga se njihovom proučavanju mora pristupiti sa povećanom pažnjom. Istovremeno sa istraživanjem ŠTA u nekom dokumentu (ili knjizi) piše, potrebno je istražiti KO je tvorac tog izvora (njegov lični život, obrazovanje, političku pripadnost, objavljene radove iz drugih oblasti, masonski status...) - u cilju pravilnog utvrđivanja relevantnosti izvora. Takođe, kada već nemamo relevantne izvore, moramo se detaljno pozabaviti istorijskim kontekstom (npr. u slučaju prve dve "turske" beogradske lože posebno treba istražiti bektašizam kao derviški red i preovlađujuće religijsko uverenje janičara, ali i sufizam kao teološko-filozofski sistem, treba razmotriti odnos jevrejske sa turskom i srpskom zajednicom, jer se kao članovi retko pominju Jevreji, a oni su bili značajan faktor u razvoju masonerije na ovim prostorima u kasniem periodu; a treba uključiti i "spoljnje faktore" kao npr. kugu, koja je harala Beogradom u doba kada se navodi da je postojala prva loža, i koja je tada odnosila i po 3000 života mesečno). Rezultati ovakvog naučnog pristupa mogu biti od odlučujuće pomoći u otkrivanju zatamnjenih ili nepoznatih mesta u srpskoj masonskoj istoriji, a pogotovo u interpolaciji i postavljanju hipoteza.

     Generalno gledano, osnovni cilj masonerije je "dvosmerna ulica". Jedan smer vodi "ka unutra", tj. jedan od ciljeva masonologije je usmeren ka edukaciji i prosvećivanju pripadnika masonskog bratstva. Drugi je usmeren "ka spolja", tj. prema celokupnom društvu, radi širenja, pojašnjavanja i olakšavanja prihvatanja masonskih ideja i ideala, a sve u svrhu izgradnje jedne humanije,bolje i lepše stvarnosti.

MKU Branko Rogošić, Beograd, 6014.